Edo Maajka ili ti Edin Osmić je rođen 22.12.1978. u Brčkom (BiH). Poznavati Edu Majku slično je kao da ste upoznali cijeli kraj u kojem je rođen i ono što su ljudi tamo voljeli i vole. Edo voli ribičiju i dobru zabavu, voli sport, dobru muziku i dobro popit. Utjelovljuje dobar duh bosanskog naroda i kraja otkud je potekao. Njegov život vjerojatno se nikada ne bi isprepleo s našim da nesretnog 04.05.1992. godine rat nije zahvatio i njegov kraj, pa je naš majka bio prisiljen pobjeći u selo Ograđenovac nadomak Brčkog. Kamionom, kao i mnoštvo ljudi zahvaćeni ratom prelazi u Hrvatsku gdje prvo u Prevlaci kraj Zadra, a zatim i u Zagrebu pronalazi svoje mjesto pod suncem koje grije nas sve. Kako sam kaže: “Doš’o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvaćam kao svoj“.

No ipak vraća se u Bosnu kako bi studirao strojarstvo i jako popularnu kriminalistiku. Za vrijeme boravka u Tuzli,Edo postaje jedan od članova hard core grupe Diskord koja kasnije mijenja ima u DEFENCE. Ta grupa postaje jedna od boljih u Tuzli i BiH. Njihov demo singl ‘Obrana 99′ postaje hit godine na radio Hit u Brčkom. Iako izgleda kao teži hardkoraš, bar po masi, Edina ljubav ipak je hip hopi rep. Edo s lakoćom radi tekstove i prvo se promovira na radio stanici ‘Kameleon’ gdje izvodi prvi bosanski freestyle. Emisija se zove FMJAM i dan danas je omiljena Edina radio emisija o kojoj nas uvijek rado upoznaje. Ta emisija okuplja oko sebe mlade neafirmirane umjetnike koji zajedno čine grupu Disciplinska komisija i čiji je Edo član.

Nakon godinu, dvije dana Edo odustaje od fakulteta zbog financija i drugih stvari, vraća se u Zagreb gdje ide do Shot-a (Elemental) i moli ga da mu da jednu podlogu na veresiju (dug, đemdo). Edo i Shot su se uvezali i prave prvo Minimalni rizik, a nakon mjesec dana i pjesmu Mahir i Alma. Pjesme su snimljene u studiju 25 kod Maleka za sitne pare. Pjesme su se prvi puta zavrtile na emisiji Blackout (Frx,Phat Phillie) i rispond je bio odličan. Demo pjesma Mahir i Alma je bila po izboru slušatelja radio Kameleona hit 2001.godine.

Edin talent prepoznaju izdavačke kuće, i naš maajka se odlučuje za Menart, koji mu izdaje prvi studijski album ‘Slušaj mater’. Producenti na albumu su mu Dash, Koolade i Shot, a za one koji su čuli samo nekoliko stvari s albuma, nema dvojbe tko će u budućnosti biti broj jedan hrvatske, bosanske i šire hip hop scene.

Naš maajka je i dalje član grupe Defense i Disciplinska komisija, oženjen je, živi i radi u Zagrebu. Svojim prvijencem ‘Slušaj mater’, osvojio je Porina za debitanta godine (bio je nominiran za klupski album i za album godine, što je prvi put u povijesti da je jedan hip hop album nominiran u toj prestižnoj kategoriji), dva Crna Mačka (za debitanta i pjesmu godine, bio je nominiran u čak 5 kategorija), 5 Davorina (bio je nominiran u nevjerojatnih 11 kategorija), te Zlatnu kooglu za koncertni nastup godine.

Pored toga radio je muziku za film Srđana Vuletića ‘Ljeto u zlatnoj dolini’, koji je bio jedan od zapaženijih filmova proteklog Sarajevskog filmskog festivala. Radio je i 15 pjesama za mjuzikl ‘Prosjačka opera’ u izvedbi Tuzlanskog teatra.

Edo Maajka je posebno ponosan na suradnju sa UNICEFOM i ostalim neprofitabilnim i nevladinim organizacijama. Poznat po širokogrudnosti i dobronamjernom srcu, mnogim je obiteljima kojima je bilo potrebno donirao i po jednu prosječnu hrvatsku mjesečnu plaću.
Odazvao se pozivu da besplatno snimi reklamu protiv droge i opasnosti od mina.

Iako je već nekoliko puta najavljivao odlazak sa scene i završetak glazbene karijere, za sada se, na svu sreću, nema namjere povući. Nakon glazbe namjerava se baviti ugostiteljstvom, ćevapima ili tako nekim poslom ‘koji nije veliki stres’. Kojim god poslom se bavio, Edin glazbeni talenat teško je poreći. On je nesumnjivo jedan od najtraženijih i najrespektabilnijih mladih izvođača koji se nametnuo pozitivnim duhom, iskrenošću, kvalitetnim tekstovima i odličnim podlogama, čak i u zatvorenom gradu kao što je Zagreb.
Kritika je bila jednoglasna; prvijenac je dobio redom najbolje ocjene, a takav je renome zadržao i na ostala dva albuma.

U svekolikoj nestašici kvalitetnih klupskih prostora i u općem nacionalnom manjku zainteresiranosti za live koncerte, Edo tjedno odrađuje u prosjeku 3 koncerta. Jedan je od rijetkih izvođača koji su cijenjeni i voljeni podjednako u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori i dijaspori.

Od zapaženih nastupa, valja istaknuti nastup na Aerodrome festivalu u svibnju 2005. godine, gdje je nastupio uz glasovita svjetska glazbena imena Prodigy, Asian Dub Foundation, Hivesse, Incubus i mnoge druge., te nastup na prestižnom novosadskom festivalu Exit 2005.

Nakon što je proglašen osobom godine po izboru domaćeg web portala Iskon (Edo je borbu vodio s Linom Červarom, a u izboru su mu još konkurirali Stipe Mesić, Severina, Duje Draganja, Miroslav Radman, Arsen Dedić, Helena Puljiz, Tonči Tadić i Ivo Sanader), te prokoncertirao gotovo cijelu Europu, Edo je krenuo na turneju po Americi.

Mini američka turneja trajala je od 11. - 20. veljače 2005., a za to su vrijeme dogovoreni nastupi u gradovima: Toronto ‘Opera House’, Atlanta “CBS Center, Platinum Room Club”, St.Louis ‘Europe Night Club’, New York ‘Club Casino’.

O albumu ‘No sikiriki’

Album ‘No Sikiriki’ u prodaji se našao 8. ožujka 2004., u isto vrijeme u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i na internetu putem organizirane prodaje. Album sadrži 19 pjesama. Teme na albumu su poslijeratna balkanska stvarnost, tužne i smiješne priče iz života te pjesme koje odišu optimizmom kao što samo ime albuma kaže.

Na albumu se pojavljuju najbolji europski producenti koji rade za najeminentnija rep imena u svijetu: Koolade, Dash, Shot, Baby Dooks.

Kao i za prvijenac, drugi je Edin album okrunjen lovorikama. Edo je glasnogovornik mlade urbane publike čije izjave i pojavnosti plijene pozornost i van glazbenih okvira.
Dovoljno je spomenuti da usprkos padu prodavanosti albuma na teritoriju Hrvatske, Edo je samo u prvome tjednu prodao 5000 komada (!). U samo mjesec dana, dostigao je srebrnu tiražu.
Za album ‘No sikiriki’ u studenome 2005. osvojio je Porina u kategoriji najboljeg klupskog albuma, te Porina za najbolji video spot ‘Pržiii’ (redatelj: Andrej Korovljev).

Glazbenu nagradu Zlatna koogla dobio je u kategorijama najboljeg pjevača, najbolji video spot ‘Pržiii’, najbolji web site (edomaajka.com), te ZLATNI DOP godine - NAJizvođač prema glasovima kritike. Glazbeni video spot ‘Pržiii’, također nominiran i za nagradu Dani hrvatskog filma za najbolji glazbeni video uradak, dobio je pozivnicu na međunarodni filmski festival ‘Crossing Europe’ koji se održavao od 26.04. do 01.05. 2005. u gradu Linzu u Austriji. Spot je prikazan na festivalu u kategoriji ‘Conscious Rap!’ koji promovira najbolje europske rap i hip-hop video uradke koji su socijalno, kulturološki i politički angažirani. Program sastavljen od 70 minuta na festivalu je prikazan čak dva puta.

Nakon singlova ‘No sikiriki’, ‘Pržiii’, ‘Obećana riječ’, album službeno zatvara singlom ‘Mater vam jebem’ za kojeg je u listopadu 2005. sa odličnom slovenskom ekipom snimio spot. Redatelj spota je Jan Cvitkovič, koji je za svoj prvi cjelovečernji film ‘Kruh i mlijeko’ (2000) na festivalu u Veneciji dobio Lava, a za drugi ‘Odgrobadogroba’, u San Sebastianu 2005. godine ponovo glavnu nagradu. Spot je rađen na filmskoj super 16-ici, direktor fotografije je Janov filmski snimatelj Simon Tanšek, a spot je sniman u Tuzli, dva dana eksterijera, i jedan dan u studiju Arkadena u Ljubljani. Radi se o seriji slow-motiona, koji prvo pokazuje razne ljude u njihovoj sredini, koji se spajaju s refrenom ‘Mater vam jebem’. Finalna scena je hommage intru albuma ‘No sikiriki’ (”vode bez leševa, polja bez mina, one donose rode, a i ja bih da imam kćer il’ sina”), s Edom na travnjaku i prigrljenim djetetom.

Spot je premijeru doživio na MTV Adria, a radi eksplicitnih se riječi nije emitirao na HTV-u i Novoj TV. Možete ga gledati na lokalnim hrvatskim televizijama, te downloadirati na vodećim internet sajtovima (vip music, t portal, monitor, iskon, etc…).

2. listopada 2004. Edo puni veliku dvoranu Doma sportova i time potvrđuje status jedne od najpopularnijih osoba s ovog područja.

O albumu ‘Stig’o ćumur’

Nakon uspješnog drugog albuma ‘No sikiriki’, Edo Maajka je u Morris studiju snimio svoj novi album. Album naziva ‘Stig’o ćumur’ objavljen je krajem ožujka (31.3.2006.). Na novom albumu sa pjesmama pretežito socijalne tematike, našle su se i odlične klupske stvari, te izvrsna pjesma ljubavne tematike “Reko sam joj”.

Zašto je album nazvan ‘Stig’o ćumur’?

‘Ovaj se album, ljudi, jednostavno mor’o ovako zvati. To sam mu ime dao i prije početka rada na njemu. Izraz ’stig’o ćumur’ je duboko usađen u mene i predstavlja mi radost, rad i hiljade rudara koji su za mene pojam dobrote, rada i istinskih vrijednosti koje je Balkan pojeo i na to mjesto stavio profitere, mafiju, politiku, mržnju i strah. On bi trebao biti neki apel ljudima i sredini na povratak pravim ljudskim vrijednostima i dostojanstvu koje se izgubilo. Momci s ovog covera su rudari rudnika Breza u BiH, puni svih tih vrijednosti i vjere u bolje sutra.Hvala im što me, kad god pogledam ovaj cover, podsjete da probudim te vrijednosti u sebi. Rudari, živili vi meni …. ‘

Edo Maajka

Od glazbenih kolega na albumu gostuju Saša (TBF), Remi (Elemental), Dino Šaran, Ida Lollobrigida, Ajs Nigrutin, Sky Wikluh i Frenkie. Na albumu se nalazi 16 naslova.
Podloge na albumu radili su Oneya, Billy, Koolade, Dash, Sleepgolfer i Nace. Dizajn albuma napravila je priznata ekipa iza imena Ideologija, dok se za fotografije pobrinula stalna, provjerena suradnica i prijateljica Mare Milin. Najavni singl albuma je neopterećena popistična pjesma ‘To mora da je ljubav’ na kojoj gostuje Remi iz Elementala, za koju je realiziran video broj također od strane producentsko-reklamne agencije Ideologija iz Sarajeva.

Zagrebačka promocija albuma planirana je za 5. svibnja 2006. u Aquariusu, bosanska u rudniku Breza gdje su snimljene fotografije rudara korištene za knjižicu albuma, a slovenska je odrađena na dan izlaska albuma 30. ožujka 2006. u Portorožu na SOF-u.

Svašta o ovome, onome i o Edi

Od domaćih bendova, Edo će dići ruku za ‘Letu Štuke’, gdje je frontman Dino Šaran, koji mu gostuje, po mnogima, na najjačim pjesmama ‘Pržiii’, ‘To što se traži’ i ‘Za Mirzu’.
Od samih početaka podupire mladog i prodornog bosanskog hip hopera Frenkieja, koji ga na nastupima back-upira, a osim njega vjeruje u uspjeh mlade pjevačice Diyale koju će zajedničkim snagama pokušati probiti u inozemstvu. Edo se na bosanskom tržištu okušao i u record businessu, no FM Jam je stavljen u stanje mirovanja dok se ne poboljšaju tržišni uvjeti. Neko vrijeme pisao je kolumne na lupiga.com, posuđivao je glasove za animirane hitove sinhronizirane na hrvatski jezik “Legenda o medvjedu” i “Žuta minuta” (Puran Šepurić).

U budućnosti misli snimiti live album s bendom, svojevrsni best of, koji će izaći za otprilike dvije godine. Osim toga, snima zajebanciju pod pseudonimom MC Berbo koji neće biti u regularnoj prodaji već će se moći skinuti na internetu i bit će totalna suprotnost od ovoga što sada radi. Berbo je čovjek koji voli drogue, kurve, alkohol, narodnjak i skupe aute.

Iako je bilo ponuda od hrvatskih nakladnika da se napiše i izda njegova biografija, Edo smatra da je prerano za takav pohvat. Na pitanje o neispunjenoj želji, Edo spremno odgovora: “Da imam kuću blizu jezera ili rijeke, 2-3 psa, hrpa prijatelja i roštilj”.